Ekstraktivizam i zeleno licemjerje, prvi dio

Suočena s tekućom klimatskom krizom, globalna buržoazija održala je bezbrojne govore i konferencije, obećavajući da će se uhvatiti u koštac s negativnim učincima globalnog zatopljenja. Promatrajući nove mogućnosti zarade, promicala je i ulagala u takozvanu “zelenu tranziciju”. Ona navodno predstavlja pomak prema “održivijim” metodama ekstrakcije, proizvodnje i potrošnje. Ključni primjer je odmak od motora s izgaranjem na plin u korist električnih alternativa, uz korištenje litij-ionskih baterija.

Jedna od kompanija koje su se nedavno uhvatile ovog projekta je Rio Tinto (“Tamna rijeka”), australska međunarodna rudarska kompanija s prikladno mračnom poviješću. Posljednji planirani projekt te kompanije je rudnik litija na zapadu Srbije, koji bi trebao postati glavni opskrbljivač Europe litijem. Paradoksalno, ovaj se projekt suočava s golemim lokalnim protivljenjem zbog projicirane ekološke štete, koju srbijanska vlada, EU i Rio Tinto pokušavaju minimizirati.

U prvom dijelu ovog članka bavit ćemo se projektom Jadar u Srbiji – licemjerjem kapitalističkih “zelenih” rješenja. U drugom ćemo se usredotočiti na povijest aktivnosti Rio Tinta u cijelom svijetu, obilježenu golemom eksploatacijom i ekološkim katastrofama. Ovo je savršen primjer kako su isti zagovornici “zelene revolucije” najčešće odgovorni za ovu razornu klimatsku krizu.

Projekt Jadar u Srbiji: Žrtvovanje Izaka

Jedan od najnovijih i najkontroverznijih pothvata Rio Tinta je u Srbiji—gdje se, unatoč masovnim prosvjedima, otvara rudnik litija u slivu Jadar, pored rijeke Drine, koja označava zapadnu granicu Srbije.

Vađenje litija je nevjerojatno štetno za lokalne ekosustave, zbog čega se rijetko radi izvan sušnih područja. Čak i tamo, obično se suočava s ekstremnim reakcijama, unatoč uobičajenim buržoaskim obećanjima o “održivom razvoju” donesenim na krilima kapitalnih ulaganja.

Jadar je ipak izuzetak. Plodna regija uz tu rijeku predstavlja bitno poljoprivredno područje s nekoliko zona od ekološke važnosti i džepovima rijetkih, kritično ugroženih endemskih vrsta u njegovoj neposrednoj blizini. Dok Rio Tinto cinično obećava da podzemni rudnik litija ne bi trebao uzrokovati površinsku štetu okolišu, predviđena šteta koja bi se mogla dogoditi podzemnim vodenim tokovima brdovitog područja—koji čine većinu sliva Drine—mogla bi trajno uništiti ekosustav regije kakvog poznajemo, kao i rizik opskrbe vodom u čitavoj zemlji.

Iako ovo posljednje u početku može zvučati alarmantno, srpske rijeke nisu imune na učinke klimatskih promjena. Prošloga su ljeta suše uzrokovale velike nestašice vode u čitavoj Srbiji. Klimatolozi predviđaju da bi se, ako se sadašnji trendovi nastave, cijeli središnji Balkan i Panonski bazen mogli pretvoriti u polupustinju u drugoj polovici ovog stoljeća.

Nalazišta litija u Jadru nisu posve novo otkriće — prva istraživanja regionalnog potencijala za iskopavanje litija i prvi predugovori s Rio Tintom sklopljeni su još 2006. Ipak, ni rudarski konglomerat ni srpska vlada nisu bili spremni započeti invazivni proces rudarenja: profitne marže u sektoru smatrale su se nekonkurentnim, i to je ostao slučaj sve do kada planovi za potpuni prijelaz na električna vozila u sklopu “Europskog zelenog dogovora” nisu bili izrađeni i ratificirani.

Trenutno se žarko raspravlja o konkretnim ekološkim prednostima električnih vozila u odnosu na tradicionalna vozila s motorima s unutrašnjim izgaranjem, uglavnom zbog često ekološki štetnih procesa uključenih u ekstrakciju resursa povezanih s prvima. Ako uključimo industrijske procese potrebne za proizvodnju komponenti (i one potrebne za njihovo odlaganje), lako je vidjeti da je jedina “zelena” stvar boja svemogućeg dolara. Mi komunisti nemamo i ne možemo imati nikakvu preferenciju u raspravi “tradicionalno protiv električnoga”, ali to se ne može reći za šefove i njihove novčanike. Europska komisija jasno je izjavila da u potpunosti podržava plan energetske tranzicije, predlažući potpuno ukidanje motora s unutarnjim izgaranjem do 2050. godine.

Sa svojom moćnom automobilskom industrijom, ta odluka je posebno usmjerena na Njemačku, koja stoga nastoji tranziciju učiniti što lakšom za svoje automobilske konglomerate. Za Njemačku, rudnik litija u Srbiji, koji većinu svoje vanjske trgovine obavlja sa zemljama EU i pod povlaštenim trgovinskim sporazumima, sigurno će učiniti proizvodnju litijskih baterija za automobile jeftinijom i manje ovisnom o Kini — trenutno glavnom svjetskom izvozniku litija. Doista, jedan od glavnih pokrovitelja projekta je njemački socijaldemokratski kancelar, Olaf Scholz, koji je naporno radio kako bi podržao srpsku vladu da provede projekt. U ključnom trenutku, njemački Zeleni brzo su odbacili svoju ekološku masku i počeli otvoreno zagovarati rudnik. Tajnica za ekonomska pitanja u Scholzovoj vladi, članica Zelenih Franziska Brantner, rudnik Jadar je eksplicitno nazvala prilikom da se smanji ekonomski utjecaj Kine u Europi. Slično tome, europski Zeleni nikada se zapravo nisu izričito usprotivili projektu, osim nakon kolapsa njihove stranke na njemačkim regionalnim izborima u rujnu i krize u vodstvu koja je uslijedila.

Međutim, bilo bi glupo vidjeti rudarski projekt kao nešto što je isključivo u interesu njemačke ili europske industrije. Rio Tinto je australska tvrtka koju su povijesno osnovali britanski investitori u Španjolskoj. Trenutno na čelu ima kanadskog predsjednika i danskog izvršnog direktora, a Aluminium Corporation of China je najveći burzovni posrednik. Najbolji dokaz međunarodne prirode krupnog kapitala, mreže interesa koja danas sve više nadilazi nacionalne granice.

Godine 2017. Rio Tinto i Vlada Srbije potpisali su memorandum kojim su označili početak istraživanja i započeli postavljanje infrastrukture, s ciljem početka rudarskih operacija 2023. Odmah je došlo do reakcije. Široka ekološka fronta izbila je u obliku lokalnih prosvjeda i ekoloških demonstracija, spajajući pokret protiv litija s naporima protiv izgradnje mikrohidroelektrana u zaštićenim područjima. 2022. godine činilo se kao da je Vlada obustavila i poništila rudarski projekt Jadar.

Ovaj je potez vjerojatno bio blef, jer je u ljeto 2024. Ustavni sud (gdje većinu sudaca imenuje zakonodavna i izvršna vlast) proglasio otkazivanje projekta nezakonitim, odmah vrativši projekt u javni diskurs. Ovoga puta odjek je bio još jači nego prije jer su drski postupci Ustavnog suda izazvali bijes javnog mišljenja (koje je uvijek malograđansko). Dok je vlada nastavljala pregovore s Rio Tintom, stručnjaci i akademici počeli su upozoravati na projekt. Značajni primjeri su studija koju je u časopisu Nature objavila skupina srpskih istraživača sa Sveučilišta u Beogradu, upozoravajući na katastrofalan ekološki utjecaj projekta—koji je menadžment Rio Tinta neuspješno pokušao povući iz časopisa—i studija ekonomske izvedivosti ekonomista Aleksandra Matkovića, kojemu su na njemačkom jeziku upućene anonimne prijetnje smrću.

Demonstracije 10. augusta

Veliki prosvjed protiv odluke Ustavnog suda dogodio se 10. augusta 2024. u Beogradu. Deseci tisuća ljudi izašli su na ulice, tražeći opću zabranu eksploatacije litija. Ovaj prosvjed kulminirao je okupacijom i blokadom glavnih prometnica i glavnog željezničkog kolodvora. Uglavnom su ga organizirale lokalne ekološke organizacije, aktivističke grupe mladih (koje su obilježene uobičajenom političkom nedosljednošću) i frakcije zabrinutih znanstvenih stručnjaka.

S druge strane, očita je nevoljkost oporbenih političkih stranaka da se značajnije uključe u skup. To je najvjerojatnije bilo zbog straha da se ne ide protiv Europske unije i njezinih strateških planova, budući da je većina oporbenih stranaka okrenuta prema EU.

Početna iskra brzo je nestala, nakon policijske akcije protiv nekoliko vođa prosvjeda. Ulice i trgovi sada su prazni. Budućnost rudnika Jadar ostaje tema rasprave među europskom buržoazijom, prepuštajući sudbinu regije njihovim makinacijama i analizama troškova i koristi.