Uvjeti Primanja u Komunističku Internacionalu

Predgovor

Prvi kongres Komunističke internacionale nije odredio konkretne uvjete za prijem u Komunističku internacionalu. Sve do sazivanja Prvoga kongresa u većini zemalja postojale su samo komunističke tendencije i grupe. Drugi kongres Komunističke internacionale sastaje se pod drugim uvjetima. U ovome trenutku u većini zemalja postoje ne samo komunistički trendovi i tendencije, već i komunističke partije i organizacije.

Sada se partije i grupe koje zapravo nisu postale komunističke često okreću ka Komunističkoj internacionali u nadi da joj se pridruže, nakon što su donedavno pripadale Drugoj internacionali. Druga internacionala je konačno smrskana u komadiće. Neodlučne stranke i grupe „centra“, koje shvaćaju beznadnost Druge internacionale, sada pokušavaju da se oslone na Komunističku internacionalu, koja postaje sve jača i jača. Doduše, u tom procesu nadaju se da će održati autonomiju koja će im dozvoliti da nastave sa svojim prethodnim oportunističkim ili „centrističkim“ politikama. Do izvjesne mjere, Komunistička internacionala postaje stvar mode.

Želja izvjesnih vodećih grupa da se pridruže Komunističkoj internacionali je indirektna potvrda činjenice da je Komunistička internacionala dobila simpatije velike većine klasno svjesnih radnika diljem svijeta, i da ona postaje sila koja je svakoga dana sve jača i jača.

Štoviše, do dan-danas u nekim velikim partijama (Italija, Švedska, Norveška, Jugoslavija, između ostalih) čije su većine usvojile komunistički svjetonazor, ostaje značajno reformističko i socijalno pacifističko krilo koje samo čeka priliku da ponovo digne glavu, aktivno počne sabotažu proleterske revolucije i tako pomogne buržoaziji i Drugoj internacionali.

Nijedan komunista ne može zaboraviti lekcije Mađarske Sovjetske Republike. Fuzija mađarskih komunista sa takozvanim „lijevim“ socijaldemokratima skupo je koštala mađarske proletere. Prema tome Drugi kongres Komunističke internacionale smatra da je potrebno uspostaviti precizne uvjete za primanje novih partija, te da se partijama koje su već primljene u Komunističku internacionalu ukaže na dužnosti koje su im date

Drugi kongres Komunističke internacionale postavlja sljedeće uvjete za članstvo u Komunističkoj internacionali

1. Sva propaganda i agitacija mora imati stvarno komunistički karakter i odgovarati programu i odlukama Komunističke internacionale. Sva partijska glasila moraju voditi pouzdani komunisti koji su dokazali svoju predanost proleterskom cilju. Diktatura proletarijata ne smije biti tretirana kao trenutna formula koja se treba naučiti napamet. Propaganda u njeno ime mora se izvoditi tako da je njena nužnost jasna svakom prostom radniku, svakoj radnici, svakom vojniku i svakom seljaku iz činjenica vezanih za njihov svakodnevni život, koje naša štampa mora promatrati i redovno primenjivati.
Časopisi i sva druga glasila i izdavačke institucije moraju biti podređeni partijskom vodstvu, bez obzira na to je li u datom trenutku partija kao takva legalna ili ilegalna. Izdavačkim kućama ne smije biti dozvoljeno da zloupotrebe svoju nezavisnost i da prate politiku koja ne odgovara u potpunosti politici Partije.
U novinskim stupcima, na javnim sastancima, u sindikatima, u zadrugama – gdje god članovi Komunističke Internacionale mogu dobiti pristup – potrebno je sistemski i nemilosrdno napadati ne samo buržoaziju, nego i njene pomoćnike, reformiste svih nijansi.

2. Svaka organizacija koja se želi pridružiti Komunističkoj internacionali mora redovno i metodički uklanjati reformiste i centriste sa svakog odgovornog položaja u radničkom pokretu (partijske organizacije, sindikati, parlamentarne frakcije, zadruge, lokalne uprave) i zamijeniti ih s provjerenim komunistima, bez nepotrebne brige oko toga što će, pogotovo na početku, „iskusne“ oportuniste zamjenjivati obični radnici iz mase.

3. U skoro svakoj državi u Europi i Americi klasna borba ulazi u fazu građanskog rata. Pod takvim uvjetima komunisti ne mogu imati povjerenja u buržoasku legalnost. Imaju obvezu da uspostave paralelni organizacioni aparat koji će, u odlučnom momentu, biti u mogućnosti pomoći partiji da ispuni svoju revolucionarnu dužnost. U svakoj državi gdje opsadno stanje ili izvanredni zakoni lišavaju komuniste mogućnosti da nastave sav svoj rad legalno, apsolutno je neophodno kombinirati legalnu i ilegalnu aktivnost.

4. Dužnost širenja komunističkih ideja uključuje i posebnu obvezu snažne i sistemske propagande u vojsci. Gdje god je ova agitacija onemogućena izvanrednim zakonima, tu se mora nastaviti ilegalnim putem. Odbijanje obavljanja ovakvog posla jednako je izdaji revolucionarne dužnosti i bilo bi neuskladivo sa članstvom u Komunističkoj internacionali.

5. Sistemska i metodična agitacija je neophodna na selu. Radnička klasa neće moći pobjediti bez podrške ruralnog proletarijata i barem dijela najsiromašnijih seljaka, te ako svojom politikom ne osigura neutralnost barem dijela preostalog seoskog stanovništva. Komunistički rad na selu u ovom trenutku dobiva ogromnu važnost. Prvenstveno se mora voditi uz pomoć revolucionarnih komunističkih radnika iz gradova i sela koji održavaju veze sa selom. Odbijanje obavljanja ovakvog posla ili njegovo povjerenje nepouzdanim, polureformističkim faktorima jednako je odbacivanju proleterske revolucije.

6. Svaka partija koja želi pripadati Komunističkoj internacionali dužna je razotkrivati ne samo otvoreni socijalni patriotizam, nego i neiskrenost i licemjerje socijalnog pacifizma, kako bi sistematski pokazala radnicima da, bez revolucionarnog rušenja kapitalizma niti jedan međunarodni arbitražni sud, niti jedan sporazum o ograničenju oružja, niti jedna „demokratska“ reorganizacija Lige naroda neće biti sposobni spriječiti nove imperijalističke ratove.

7. Partije koje žele pripadati Komunističkoj internacionali dužne su prepoznati neophodnost kompletnog raskola s reformizmom i centrističkom politikom, kao i neophodnost širenja ovog raskola među najširim mogućim krugovima partijskog članstva. Dosljedna komunistička politika bez toga nije moguća.
Komunistička internacionala bezuvjetno i kategorički zahtijeva provođenje ovog raskola u najkraćem mogućem roku. Komunistička internacionala ne može podnositi situaciju u kojoj ozloglašeni oportunisti poput Turatija, Modiglianija, Kautskog, Hilferdinga, Hillquilta, Longueta, MacDonalda, itd., imaju pravo predstavljati se kao članovi Komunističke internacionale. Ovo Komunističku internacionalu može samo pretvoriti u nešto nalik današnjoj olupini Druge internacionale.

8. Posebno jasan i izražen stav po pitanju kolonija i potlačenih naroda potreban je od strane komunističkih partija u državama čije buržoazije su u posjedu kolonija i potlačuju druge narode. Svaka partija koja se želi pridružiti Komunističkoj internacionali dužna je razotkrivati makinacije „svojih“ imperijalista u kolonijama, podržavati svaki oslobodilački pokret ne samo u riječima nego i u djelima, zahtijevati izbacivanje njihovih imperijalističkih sunarodnjaka iz kolonija, u srcu radnika u svojoj državi kultivirati istinski bratske odnose s radnim ljudima i potlačenim narodima u kolonijama, te sustavno provoditi propagandu među vojnicima svoje države protiv svakog ugnjetavanja kolonijalnih naroda.

9. Svaka partija koja želi pripadati Komunističkoj internacionali mora sistematski i uporno razvijati komunističke aktivnosti u sindikatima, radničkim vijećima, potrošačkim zadrugama i drugim masovnim radničkim organizacijama. U ovim organizacijama neophodno je organizirati komunističke ćelije čiji je cilj da neprestanim i upornim radom pridobiju sindikate itd. za cilj komunizma. U svom svakodnevnom radu ćelije imaju dužnost svuda razotkrivati izdaju socijal-patriota i kolebanje „centrista“. Komunističke ćelije moraju biti podređene partiji u cjelini.

10. Svaka partija koja pripada Komunističkoj internacionali dužna je voditi upornu borbu protiv Amsterdamske „internacionale“ štrajkbreherskih sindikata. Među sindikalistima mora se što energičnije objasniti ideja o nužnosti raskola sa štrajkbreherskom Amsterdamskom internacionalom. Svim se raspoloživim sredstvima mora podržati Međunarodno udruženje crvenih sindikata pridruženo Komunističkoj internacionali, trenutno u procesu formiranja.

11. Partije koje žele pripasti Komunističkoj internacionali dužne su podvrgnuti lični sastav svojih parlamentarnih frakcija preispitivanju, ukloniti sve nepouzdane elemente i podrediti ove frakcije vodstvu Partije, ne samo u riječima nego i u djelima, pozivanjem svakog individualnog komunističkog člana parlamenta na podvrgavanje čitave njihove aktivnosti interesu istinski revolucionarne propagande i agitacije.

12. Partije koje pripadaju Komunističkoj internacionali moraju biti građene na osnovi principa demokratskog centralizma. U trenutnoj epohi akutnog građanskog rata komunistička će partija biti sposobna ispuniti svoju dužnost samo ako je organizirana na što centralističkiji mogući način, ako u njoj vlada čelična disciplina i ako centar Partije, održavan povjerenjem partijskoga članstva, posjeduje najpotpuniji autoritet i najdalekosežnije moći.

13. Komunističke partije država u kojima komunisti mogu legalno vršiti svoj rad moraju povremeno sprovoditi čišćenje (naknadnu registraciju) članstva organizacije svoje partije kako bi sistematski pročistile partiju od sitnoburžoaskih elemenata koji se u njoj mogu nalaziti.

14. Svaka partija koja želi pripadati Komunističkoj internacionali dužna je pružiti bezuvjetnu podršku svakoj sovjetskog republici u njenoj borbi protiv snaga kontrarevolucije. Komunističke partije moraju vršiti jasnu propagandu za sprečavanje prijevoza ratnoga materijala neprijateljima sovjetskih republika. One moraju među vojnicima poslanim ugušiti radničke republike izvoditi legalnu ili ilegalnu propagandu itd., sa svim sredstvima koja su im na raspolaganju.

15. Partije koje su i dalje zadržale svoje stare socijaldemokratske programe dužne su što prije promijeniti te programe i razraditi nove komunističke programe koji odgovaraju konkretnim uvjetima u tim državama i koje su u skladu s odlukama Komunističke internacionale.
U pravilu, program svake partije koja pripada Komunističkoj internacionali mora biti ratificiran od strane redovnog kongresa Komunističke internacionale ili njenog Izvršnog komiteta. Ako Izvršni komitet Komunističke internacionale odbije program neke partije, ta partija ima pravo žalbe kongresu Komunističke internacionale.

16. Sve odluke kongresa Komunističke internacionale i odluke njezinoga Izvršnog komiteta su obvezujuće za sve partije koje pripadaju Komunističkoj internacionali. Komunistička internacionala, djelujući pod uvjetima najakutnijeg građanskog rata, mora biti izgrađena mnogo centraliziranije nego što je bio slučaj s Drugom internacionalom. U tom procesu Komunistička internacionala i njezin Izvršni komitet moraju, naravno, u cjelini svoje aktivnosti, uzeti u obzir različite uvjete pod kojim se pojedine partije moraju boriti i raditi, te samo donositi opće obvezujuće odluke u slučajevima kada su takve odluke moguće.

17. U vezi s time, sve partije koje žele pripadati Komunističkoj internacionali moraju promijeniti svoja imena. Svaka partija koja želi pripadati Komunističkoj internacionali mora nositi ime Komunistička partija ove ili one države (Sekcija Komunističke internacionale). Pitanje imena nije formalno, nego izrazito političko pitanje velikog značaja. Komunistička internacionala je objavila rat cijelom buržoaskom svijetu i svim štrajkbreherskim socijaldemokratskim partijama. Razlika između komunističkih partija i starih zvaničnih „socijaldemokratskih“ ili „socijalističkih“ partija koje su izdale zastavu radničke klase mora biti očigledna baš svakom radniku.

18. Sve vodeće partijske novine u svakoj državi imaju dužnost štampanja svih bitnih zvaničnih dokumenata Izvršnog komiteta Komunističke internacionale.

19. Sve partije koje pripadaju Komunističkoj internacionali ili koje su predale zahtjev za članstvo dužne su sazvati izvanredni kongres u najkraćem mogućem roku, i ni u kojem slučaju više od četiri mjeseca nakon Drugog kongresa Komunističke internacionale, kako bi se zadovoljili svi navedeni uvjeti. Prema tome, svi centri partija moraju se pobrinuti da su odluke Drugog kongresa poznate svim njihovim lokalnim organizacijama.

20. Sve partije koje se žele pridružiti Komunističkoj internacionali, ali još uvijek nisu radikalno izmijenile svoje prehodne taktike, moraju se prije pridruživanja Komunističkoj internacionali pobrinuti da se najmanje dvije trećine Centralnog komiteta, kao i sve najvažnije institucije njihovih partija sastoje od drugova koji su i prije Drugoga kongresa Komunističke internacionale nedvosmisleno i javno branili pridruživanje partije Komunističkoj internacionali. Iznimke se mogu dopustiti u dogovoru s Izvršnim komitetom Komunističke internacionale. Izvršni komitet Komunističke internacionale ima pravo odrediti iznimke u vezi s predstavnicima centrističke tendencije spomenutim u sedmom paragrafu.

21. Oni članovi Partije koji u osnovi odbacuju uvjete i teze koje je postavila Komunistička internacionala moraju biti protjerani iz Partije.
Isto će se posebice odnositi na delegate na izvanrednom partijskom kongresu.